DANJA ĐOKIĆ: NEUZORAN MRAK

NEUZORAN MRAK

 

dobra večer vama
umornim od čekanja
i sitim strpljivosti

zanosile su me riječi
tuđinom zavođene
u potpuno isprazan krug
gdje sam trebala
prepoznati nešto
sto je zapravo bilo ništa
u poređenju sa sjenkom
zalajalom na mjesec

(pripitomljena zabluda
uvijek je dobrodošao gost
u neusnulu samoću)
sad znam

jedino što mi je
ostalo tu noć
bila su dva prozora

jedan orošen iznutra
porođenom pjesmom
i taj isti izvana drugačiji
što je trebao biti
zaključan sasvim
običnim promašajem

Danja Đokić

 

IMG-8eb98f022d2624c77eba5d24f25419cd-V

MIROSLAV MIKA ANTIĆ: PESMA ZA NAS DVOJE

PESMA ZA NAS DVOJE

Znam, mora biti da je tako:
Nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako zbog sreće
njene i sreće moje.

Pijana kiša šiba i mlati, vrbama vetar čupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka, zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar, zašto se nismo sreli nikad?
Il je već bilo?

Trebao korak?

Možda je sasvim do mene došla.
Al’ ja, u krčmu svratio gorak, a ona ne znajući – prošla.
Ne znam.

Ceo svet smo obišli u žudnji ludoj – podjednakoj,
A za korak se mimoišli.
Da, mora da je tako.

Miroslav Mika Antić

 

cavtat