VANDA BABIĆ: PRELUDIJ ZA ZALJUBLJENE

74670762_10220493060627628_2624166224048685056_n

 

PRELUDIJ ZA ZALJUBLJENE

 
Ako jednoga dana, nakon svega
što zajedno smo sa smiješkom prošli
sretneš me na uglu Duge ulice
i zaigra ti srce, znaj
da meni se svijet okrenuo i titra mi
svjetlost i hoću ti se baciti u
zagrljaj, ali svijet, ali ljudi,
ali kiša, ali ponos i sve ono
za što nismo marili i
da se to nikad ne dogodi,
molim te, znam sve naše razlike,
znam sve tvoje bivše i buduće bolesti
i znam sve mane i slabosti
i znam da ćeš možda postati sve ono
čega se bojiš i znam svaka znanja,
samo
ne znam što će mi ako odeš
i zaboraviš moje ruke, moje oči, moj glas
i riječi koje bi te mazile, koje bi se smijale
i svađale, koje bi plakale, moje riječi
ruke, oči…,
molim te,
na mojem putu ima mjesta za dvoje,
ne muči me,
obuci cipele, one nove
od brušene kože,
obuci se lijepo radi mene i
pozvoni na vrata tek unajmljenog stana
i pitaj me kolika je stanarina i
možeš li je dijeliti sa mnom i
možeš li sve dijeliti sa mnom
i zagrli me…

Vanda Babić

/iz knjige CRTA NA DLANU/

20200220_215542

Rad slikarke Jagode Popović

DUŠKO TRIFUNOVIĆ (1933-2006)

ČIST ZRAK

Moj brat svaki dan ustaje u pet do pet
i odlazi na posao —
uz put kašlje
uz put puši
uz put diše čisti zrak

Moj brat svaki dan napravi lokomotivu
On je teška industrija —
on je taj fundament
a uz put diše čisti zrak

Idite svi
na put na more
idite svi u avanturu
moj brat radi danas
gradi za vas
novu seriju
novu turu
on je teška industrija
on je taj fundament —
a uz put diše čisti zrak

Moj brat se vraća s posla
svakog dana oko tri —
ide teška industrija na biciklu
nosi hljeb i veliko srce svoje —
Sklonite se
njemu treba čisti zrak

 

GLAVNI JUNAK JEDNE KNJIGE

Glavni junak jedne knjige
došao mi da se žali.
Divno bješe glavnim biti
dok me nisu pročitali.

Svijetu je svega dosta
ničeg željan nije
osim glavnih junaka.

Saznali su moje mane
moje tajne moje tuge.
Pokidali neke strane
i pošli da traže druge,
zatim pošli da traže druge

Svijetu je sveg sveg svega dosta
on čeka svog gosta
a duša se trudi svaka
da ima svog junaka.

 

ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU

Šta bi dao da si na mom mjestu?
Da te mrze, a da ti se dive.
Šta bi dao?
Šta bi dao za veliku gestu?
Mjesto svoga da tvoj život žive.

Šta bi dao?

Ti, budi sretan sad što si preko puta.
I što nas strašni let nad provalijom dijeli.
Jer ovo je mojih pet minuta,
A pred tobom stoji život cijeli.

Šta bi dao da možeš ovako?
Dići ruke, a puk da te slijedi.
Šta bi dao?

Dal’ bi i ti u svom srcu plak'o?
Kao što se moje srce ledi.
Dal’ bi i ti?

 

Duško Trifunović

Književnik, pjesnik i televizijski autor, rođen je 13. septembra 1933. u selu Šijekavac kod Bosanskog Broda. Umro je 28. januar 2006. godine, u Novom Sadu.
Prvu pjesmu napisao je tek po povratku iz vojske, sa 22 godine. U Sarajevo dolazi sa 24 godine i zanatom bravara, a naredne izdaje prvu knjigu. Napisao je dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Svrstan je u talas nove urbane poezije sarajevskog kruga, gde je najduže i stvarao. Smatra se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rokenrol škola.
Na televiziji je zapamćen kao autor emisija na TV Sarajevo “Šta djeca znaju o zavičaju”. Po izbijanju rata 1992. godine prelazi da živi u Novi Sad gde nastavlja da radi za TV Novi Sad.
Oko 150 njegovih pjesama komponovano je i snimljeno.
Prema sopstvenoj želji sahranjen je u Sremskim Karlovcima, 30. januara 2006. gdje je imao kućicu u kojoj je boravio i radio.

Dusan_Trifunovic_(1933-2006)

MUSA ĆAZIM ĆATIĆ: JA ČEKAM

JA ČEKAM

Ja čekam vilu ljubavi i moći,
Što živi negdje u dalekom kraju,
U njenoj kosi plamna sunca sjaju,
A u očima pramaljetne noći.
Oh, ja ju čekam u neznanom gaju,
Smaragdno gorje gdje ‘no ambru toči;
Cv’jetnom će stazom tuda ona proći,
U vladarskom raskošu i sjaju.
Pod ml’ječnim grudma mi ljubav će don’jeti,
Na usnam‘ pjesmu kakvu niko ne ču, –
Njen će mi cjelov dušu da posveti.
I ja ću tada bez gr’jeha i boli,
– Ko asket, koji tek ljubi i moli –
Snivati Eden i beskrajnu sreću…

Musa Ćazim Ćatić

 

250px-Musa_Ćazim_Ćatić