JASMINA HANJALIĆ: RUKE MOGA BRATA

RUKE MOGA BRATA

 

Kad ono prije jedanaest godina

opasna gripa zaprijeti svijetu

moj  bolesni brat iz Italije

pozva me i zabrinuto upita

čuvam li se na poslu,

nosim li maske za lice?

 

Posla mi ubrzo poštom

tri paketa rozih, sigurnih,

italijanskog dizajna!

 

Snađe nas pandemija nove gripe,

izroniše iz sjećanja one bratove

maske koje u zemlji Danteovoj

nose heroji u borbi s koronom.

 

Ove roze čuvala sam brižno

na mrtvog brata da me sjete,

sad  ih nosim neprestano,

nježno miluju mi lice, kao nekad

njegove tople ruke čuvaju me,

i nije me strah, nije me strah…

 

Jasmina Hanjalić

Sarajevo, 30.3.2020.

 

 

MILAN DRAŠKOVIĆ: REČ

R E Č

 

Otkucaj sata, odsjaj u ogledalu,

bašta na kiši, kap krvi sred sutona,

iskrcavanje na poslednju obalu,

inspiracija van tih slepih kanona.

 

Kapi što cure uz ples pletećih igli,

vulkan što muči usred crne svetlosti,

svud hlad i bršljan, atelje sav u magli –

dole, na uglu, drugo lice nežnosti.

 

Dojke od snega, reč koja te opseda,

gnezdo u srcu, reč koja krije tajnu,

razglednica od nostalgičnog pogleda,

poslednji novčić kad padne u fontanu.

 

U tački cilja plava brda domaje –

mesto prelaska, čežnja što ne prestaje.

 

Milan Drašković

 

BRDO

 

 

PETAR GUDELJ: ZEMLJA U JEZIKU

ZEMLJA U JEZIKU

 

Imam zemlju u jeziku.

Jezik u zemlji.

 

Zemlju nad jamama,

jezik pun jama.

 

Imam Mosor i Velebit

od lubanja.

 

Imam mjedeni Mjesec.

Imam medeno Sunce.

 

Iz lubanje, iz jezika izađe.

U lubanju, u jezik, zađe.

 

Po Mosoru čuvam koze.

Po Velebitu vukove.

 

U lubanje sadim smokve.

Po jeziku sijem pšenicu.

 

U očnim dupljama

držim pčele.

 

Jako je moje vino.

Sladak je moj kruh.

 

Gust je med i bistar vosak

iz mojih ulišta.

 

Nebo mi je u ponorima,

a u nebesima zemlja.

 

Jednako volim

nebo i zemlju.

 

I sve što gmiže i hoda,

leti i pliva.

 

Lisicama i lasicama

kujem krv.

 

Kopcima

oštrim kljun.

 

Vukovi kod mene

školuju glas.

 

Čovječja ribica u mom oku

uči da pliva.

 

Imam zemlju u jeziku.

Imam jezik u zemlji.

 

Ne mogu iskopati

zemlju iz jezika.

 

Ne mogu iščupati

jezik iz zemlje.

 

Petar Gudelj

 

petar gudelj

 

 

JASMINA HANJALIĆ: TIŠINA UNUTARNJEG VIDA

TIŠINA  UNUTARNJEG VIDA

 

Poput otisaka prstiju

šarenica je naš kod,

na latinskom to je  iris,

na grčkom boginja duge

i glasnica božanstava,

 

ona određuje količinu svjetla

koja prodre kroz zjenice

kad smo zajedno,

isijava i prelama se

u prizmama sreće,

 

oči su neponovljive,

blješte iz svojih dubina,

ne mijenjaju ih godine,

stari samo ono što gledaju,

 

u tišini unutarnjeg vida,

ispod prigušena svjetla,

šarenice noćas rađaju

božanstvenu dugu.

 

Jasmina Hanjalić

sumrak

 

 

Natječaj/konkurs za priču i pjesmu SCAVACON 2

UG VAT raspisuje drugi natječaj/konkurs za SF&F priču i pjesmu za zbornik međunarodnog festivala fantastične književnosti SCAVACON 2.

Tema za priče je ograničena na 8 božanstava vezanih za godišnja doba u slavenskoj mitologiji (Vesna, Živana, Rujana i Morana te Jarovit, Živin (Kor), Rujovit i Svatevit) i autori će morati izvršiti prednajavu odnosno rezervirati temu da bi se osigurale priča vezane za svih 8 božanstva.

Za pjesnike tema je sve vezano za viruse odnosno koegzistenciju virusa i svih drugih bića.

Radove slati na e-mail: scavacon@gmail.com do 20. 5. 2020.

Za zbornik će biti odabrano 15- 20 priča i pjesama, ovisno od kvaliteti i raznovrsnosti.

Priče i pjesme mogu se slati na svim jezicima bivše Jugoslavije. Autori koji se jave iz Slovenije i Sjeverne Makedonije trebali bi ispod priče ili pjesme priložiti manji riječnik onih pojmova koji su tipični za slovenački ili makedonski jezik i koje čitatelji sa BHSC područja nikako ne mogu razumjeti, ni iz konteksta. Naravno, autori iz Slovenije i Sjeverne Makedonije mogu poslati i prevedene priče i pjesme, to bi organizatoru u ovim teškim vremenima puno pomoglo.

SCAVACON 2 planira se održati prvog dana ljeta, a mjesto i forma održavanje prilagodit će se novonastalim okolnostima.

Predsjednik UG VAT

baner-new-vezija-2

VELIMIR SAVIĆ: NEVAŽNA PJESMA

NEVAŽNA PJESMA

Doći će.
Neće ga zaustaviti ni smrt moja,
ni smrt tvoja,
ni smrt majke moje, ni tvoje majke smrt.

KuĆa, u žilama mog sina,
u srcu tvog sina bukti,
Budi se u očima moje kćeri,
u pogledu kćeri tvoje blista.

Doći će –
I onda kad ne bude dolazilo ništa,
i kada ode odu
doći će, Proljeće.

Doći će –
i ako zima bude kasnila,
i ako zime ne bude,
i ako zima sve bude
Proljeće će doći.

Za ljubav našu, ne brini,
čak, i ako budemo zaboravljeni –
Narcis i Zlatousta.
Biće ljubavi –
i veće i bolje, i ljepše, silnije od naše!
Naša nije za poređenje,
bezbroj puta je već utisnuta
u Pamćenje svijeta.

Ne brini!
Važno je da će doći Proljeće.
samo to je u Nevažnom važno,
a ono će, sigurno,
doći.

Velimir Savić

90713543_10158293643231942_1627030604971245568_o