1.
Odavno se vidi
Zločin ruže
Na tvom pobožnom tijelu
U poslanici igrača zvjezdanog
Ocvale harfe
Bolom utihnule
Poljupci sreće
Bez sjaja
Padaju
U svjetlost vode
Saznao sam za tebe
U dugim pijanstvima vala
U šapatu vasione
Doista ljubio sam krunu
U poljupcu što klone
U vreli san konjanika
Ljubav vjerno upisah
U zao čas
U dnu sebe
2.
Za utjehu
Zrcalo tvoje odsutnosti
Plete vijenac studi
Duše
Mi nosimo klicu neba
Ustima prenosimo jauk
Sprženog korijena zvjezdogledca
Kada je sve prošlo
Naš svijet
Naslonjen na sjaj mora
u kasnim posjetama noći
Eukaliptus samoćom budi
Da me nisi blistavom zvijezdom jula
Posjetila u godini sitnih tajni
Prepustio bih se rosi
Dostojan putnik
Tišini
Rešad Hadrović
Bio je urednik, pjesnik i putopisac, u Dokumentarnom programu RTV BiH… Napisao Povelje ljubavi “Žena koju ljubim”, “Ptice ljubavi” i “Sunce miriše na narandžu”, te knjige ljubavne lirike “Ogrlica od suza”, “Ruže sarajevske”, “Vjerenica Horizonta”, “Strastilište”, “Osjećati tebe, Amelija”…
Rešad Hadrović napisao je i pjesme “Lidija”, “Mi smo ljubav”, “Moj prijatelj Ari”, “Znam sve o tebi” (Kemal Monteno), “Nedam ti svoju ljubav” (Zdravko Čolić), “Moja daleka” (Mahir Paloš), “Nemam sna” (Miki Jevremović), “Čežnja” (Hanka Paldum)…
