REŠAD HADROVIĆ (1945-2004): ŽENA KOJU LJUBIM


1.

Odavno se vidi

Zločin ruže

Na tvom pobožnom tijelu

U poslanici igrača zvjezdanog

Ocvale harfe

Bolom utihnule

Poljupci sreće

Bez sjaja

Padaju

U svjetlost vode

Saznao sam za tebe

U dugim pijanstvima vala

U šapatu vasione

Doista ljubio sam krunu

U poljupcu što klone

U vreli san konjanika

Ljubav vjerno upisah

U zao čas

U dnu sebe

2.

Za utjehu

Zrcalo tvoje odsutnosti

Plete vijenac studi

Duše

Mi nosimo klicu neba

Ustima prenosimo jauk

Sprženog korijena zvjezdogledca

Kada je sve prošlo

Naš svijet

Naslonjen na sjaj mora

u kasnim posjetama noći

Eukaliptus samoćom budi

Da me nisi blistavom zvijezdom jula

Posjetila u godini sitnih tajni

Prepustio bih se rosi

Dostojan putnik

Tišini

Rešad Hadrović

Bio je urednik, pjesnik i putopisac, u Dokumentarnom programu RTV BiH… Napisao Povelje ljubavi “Žena koju ljubim”, “Ptice ljubavi” i “Sunce miriše na narandžu”, te knjige ljubavne lirike “Ogrlica od suza”, “Ruže sarajevske”, “Vjerenica Horizonta”, “Strastilište”, “Osjećati tebe, Amelija”…

Rešad Hadrović napisao je i pjesme “Lidija”, “Mi smo ljubav”, “Moj prijatelj Ari”, “Znam sve o tebi” (Kemal Monteno), “Nedam ti svoju ljubav” (Zdravko Čolić), “Moja daleka” (Mahir Paloš), “Nemam sna” (Miki Jevremović), “Čežnja” (Hanka Paldum)…


Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.