Trideset sedam godina brzo prođe
Ti još nisi nestala iz mog sjećanja
O tvojoj plavoj kosi razmišljam još
Boji tvog glasa boji plavih očiju
Ja sam ovdje a ti u svom krugu života
Ti si bila jedna od mnogih mojih ljubavi
Sve brzo prođe i bi uzalud
Zaboravio sam ton svih naših riječi
Sve je sad daleko u nama dalekim
Mi smo radost pogrešno razdijelili
Uzalud psujem molim da ispravim grešku
Pozdravljam tvoj život koji mi se gubi
U ovom stanu sve je trošno sneno ovještano
Vivaldi i Bah snove mi prate
Nostalgija radi tražim svjetlost nebo boje
Ja sam u sebi u svojoj tamnici
Rukom pišem a činim neke djetinje stvari
Srce ćuti uzdišu pluća nemam riječi
Ja nekad bijah tvoj čovjek a ti moja žena
Sad samo gledam jesen naša sustala vremena
Misao stoji prozori zvuče bježi mi rima
Duboka tuga hoće da nastavi da živi
Pocijepana su pisma ti u njima još živiš
16.11.2017.
Radmilo V. Radovanović
KNJIŽEVNI KUTAK 