Đuro Fišer – nekoliko pjesama



ZLATNI STEĆAK

Brzinom bumbara proljeće

je prodefilovalo između

stećaka… Zlatna aura koju

čovjek nije birao, umjetnik

je prihvatio i zavolio…

Zlatni svijećnjak trokraki na

sve tri strane svijeta

gorjela je svijeća više

puta… opsesija vremenskih

metamorfoza… Naučenu

lekciju nikto ne provjerava,

ne može se primjeniti već

stiže nova još teža…

potrgano cvijeće bačeno na

asfalt neće više sve do

narednog proljeća…

Zaljubljena klupa vaša,

njihova i njegova od drveta

iz šumareve šume, strahuje

od nebeskih kiša i

proljetnih strasti…

Ne može čovjek napisati

scenario ostatka ovog

epiloga, ne može umjetnik

nacrtati portret ljubavi

u vječnosti… može zemlja

roditi korjene i progutati

krila…

Mrtvo društvo poluživih

umjetnika, vjeruju u onu

zemlju na kojoj su rođeni…

16.04.2018.


ZLATNI ROŠTILJI


Miris urnebes do nebes.

Nerad slavi rad. Svi ostali

moraju raditi. Vatra do jaja,

a dim do neba, debela čaršija

ima mesa da svaki dan

prejede se. Baca se toliko,

još i više… nikto vodu ne pije,

masne ruke svilom brišu…

Kraljevska čaršija danas se

budi pleh muzikom. Od istočne

do zapadne kapije, šmrkavci

bude mrtvog kralja. Mlinčići

melju apatiju podanika…

Čaršija zalutalih slavi pobjedu.

Čovjek žali za bijelim konjima.

Tog dana pobjedi crni konj i

odredi sve dane buduće…

Gorio je šumarev ćumur,

neradnici, radnici, svi pobjednici.

Zaradit za sutra, raditi za…

logorske vatre sinova

partije…

Čaršija voli svoje zantlije,

najstariji zanat posebno.

Nije čovjek kto u zatvoru

bio nije i zanat ispekao za…

01.05.2018.


56


Linija kao budućnost i

smisao života,

tanka crna linija.

crvena linija razdvajanja,

žuta linija prijateljstva,

plava linija granica,

zelena linija ekologije,

naranđasta linija

duhovnosti,

ljubičasta linija dubine,

zlatna linija bogatstva,

srebrena linija

umjetnosti,

bijela linija duše…

Nema i ne može svaki dan

imati liniju svoju, nekad

tačka, ponekad bezbojna

mrlja, bude i praznina u

koju misli propadaju…

digitalna linija moći!?.

Na početku bez početka

dijete je pronašlo komad

nečega što ostavlja trag

po nekim površinama i

krenula je linija iz srca

beskonačno duga svršetku

svome kojem svršetka

nikada nema.

Kada je dijete liniju shvatilo

i prihvatilo kao smisao života,

krenuli su prvi oblici, kuća, konj,

cuko, medo, maca, zeko i tako

godinama sve do fantastičnih

oblika i prostora

Pero i tuš, srcoliki

komadić metala

srebrenog odsjaja,

bijeli papir i crni crni

tuš kineski odveli su

dijete, crnom linijom

nemjerljivim dužinama i

daljinama. Hiljade crteža

o životu, za jedan

život malo drugačiji

koji je sve linije morao

proći i sve boje

vidjeti.

Niti jedna linija bez dana

svog, svaki dan u spektru

tuđem.

II.VI.MMXVII.


MEDITACIJA


Jednog jutra kasne

Jeseni na obali Jadranskog

mora malo primorsko mjesto.

Šetao čovjek na morskom

zraku da razbistri misli.

Na samoj obali

sjedne na klupu da oči upiju

horizont i doploviše misli

sa svim brodovima svijeta.

Dolazi pas penje se na klupu

i sjedne kako psi sjede i sa

istom posvećenošću njegove

oči upijaju horizont. Dvije

vrste kroz stoljeća

zajedničkog života razvili su

komunikaciju i meditaciju…

Išao čovjek cestom, starom

kockom popločanom, prema

tamo jutara mnogih…

Neoprezni vrabac proleti

ispred auta u zadnjem

djeliću sekunda zakači ga

i on pade u jarak. Čovjek

prelazi cestu i nježno

uzme pticu, sklopi ruke

preko nje. Zažmiri, duboko

se pokloni i ponizno zazove

Božiju milost. Vrabac se

oglasi i odleti ka sudbini

drugog kraja svog. Čovjek

je išao dalje prema svom,

pitao se zašto to nije

učinio, duboko je vjerovao

da bi uspio…

Tog ljeta čovjek je

hranio mačku baš svakog

dana na šetalištu tom.

Od prvog dana upoznavanja

ona je odabrala njega

za prijatelja, mazila se

i motala oko nogu. Imao

je svilenu modroplavu

trenerku, smetale su mu

dlake i počeo je odgurivati,

milovati na distanci.

Kobni trenutak i auto je

zaustavilo mačku u

poslednjem skoku preko ceste.

Tužan prizor jutra tog

obilježio je jutra mnoga.

Bolilo ga je što je mačku

odgurivao od sebe, što je

odgurivao ljubav zbog

lažnog sjaja…

VI.II.MMXVII.

Đuro Fišer

Rođen 1961. u Komletincima, Vinkovci (Hrvatska). Odrastao u Tarčinu. Školu primjenjenih umjetnosti završio 1981. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu diplomirao 1986., a od 2020. godine ponovo živi u Tarčinu, gdje godinama predaje likovnu kulturu u osnovnoj školi. Do sad je imao veći broj samostalnih i kolektivnih izložbi slika, kao i učešća na slikarskim kolonijama i pjesničkim druženjima… 


Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.