Žaklina Kutija: KRPA


KRPA

Kad nemaš ljubavi, onda imaš krpu u ruci.

Stresla se užasnuta mišlju koja je probola kolotečinu struje misli usklađenih pokretima trljanja bijeloga štednjaka. Ta davna misao, odraz promatranja bijesne majke koja je užasnuta trljala prastari štednjak, a izgledao je kao da su ga sada doprtljali iz nekoga zaboravljenog skladišta. Kao da se na njemu nikada ništa nije kuhalo. Sada bi rekli retro-tehnika, a onda odvratna stvarnost jeftinih pomagala. Ja neću tako! Što to radi? Kao da ne živimo. Dnevni život među eksponatima, a posjetitelji žene koje satima piju kavu, puše i traže sitnice za zamjerke i ogovaranja koje će već istoga dana, a najkasnije uz jutarnju kavu, nekomu istresti kao neizmjerno važne činjenice. I, tako iz dana u dan, iz godine u godinu.

Pobjeći, odavde i od ovih, treba pobjeći glavom bez obzira, sanjarila je… i onda pobjegla u ljepši svijet! Ljepši svijet, to je ovo ovdje i sada s ovom krpom i bijelim štednjakom, s ovim bijesom nesređenih misli i tugom pogleda na ruke… naborane, smežurane, potrošene ruke. Krpa u ruci, već spremna za otpad kao i mnoge potrošene prije, svjedoči sreću i ljepši svijet, svijet iz kojeg bi se bez odgode katapultirala. Bježi, cijeli život bježi, sustavno, ustrajno u bijes svakodnevice nametnutih potreba bez snage da se zaustavi, pogleda u ogledalo i prizna: Tužna si ženo. Stalno si tužna. Ništa ti ne pomaže. Ni krpe u ruci ni krpe na duši. Radiš naopako. Sve radiš naopako. Vjeruješ da će im se svidjeti tvoj rad, da će te možda moći voljeti. Tebe voljeti? Mene voljeti? Ono trljanje imalo je smisla. Bilo je konkurencija najčišće kuće u čaršiji, a ovo! Da otvorim profil i šaljem fotografije očišćenih stvari, ulaštenoga poda, opranih prozora. Pametan bi pomislio isto što i ja nekada, davno: Kad nemaš ljubavi, onda imaš krpu u ruci. Rekao bi: nesretna kućanica potiskuje potrebe. I, grohotom se smijao. Čista psihologija. A onda bi, možda, prelazeći na drugi profil druge prijateljice, krajičkom oka pogledao svoju ženu. Ona, žena u jednoj ruci drži krpu, a u drugoj svoj pametni uređaj i smiješi se, smiješi, smiješi objavi i poruci nepoznatoga, virtualnoga… za nju stvarnoga.

Tužan pogleda tužnu pobježe u mreže.

Žaklina Kutija


Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.