LJILJANA TADIĆ ADŽAMIĆ: JAKOVU


JAKOVU

Mom su prijatelju posadili
Usahlo cvijeće
Oko struka vrata i arterija
A nijedan lovor za potonja pitanja
Milijuna razloga vokativnog iskanja:
Daj…
I samo daj…

Nekad se osjećam da sam neolitna sfera
Tek pronađenog blaga
Pa me trgaju masnim prstima
Ne bi li i zadnju krvi iscijedili
Zbori mi on
Dok mahmurnim zjenama grije trbuhe
Usamljenih žena
Koje će progutati lađa neispijenih želja

Njegova Španija abortirat će tisuće suza
Začetih u neshvaćenim posteljama
I svaki korak njegovog camina
Bit će obol i žrtva vlastitim porazima
Da se opet nađe
Taj račun od kojeg polazi
Sve

Mom prijatelju se gade
Jednotjedni susreti s maštama
U novčanicama zaluđenih glava
I on se neprestano pita
Gdje su to tako pogubili ljubav
I zašto su svojim tugama
Postali samolažovima

A ja kažem
Šteta
Tako inteligentna
I
Velikodušna muškarčina
Uistinu je respekt
Homosapiensa
Zaslužila… 

Ljiljana Tadić-Adžamić

 


Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.