Jasmina Hanjalić: SMRT U SUMRAKU


SMRT U SUMRAKU

 

Nikad nisam voljela sumrak

jer svaka bol buja, a tuge zriju.

 

Baš u taj čas javio si da si umro,

a mislila sam da ćeš biti vječan.

 

Ali, to ne može biti, ne prihvatam

da umire ono što je iznad života!

 

Nisi rekao kad će biti ispraćaj

da donesem planinske ljiljane.

 

Govorio si hrapavo, loša vijest nikad

ne zvuči nježno i kad je očekuješ.

 

Ali, to ne može biti, ne prihvatam,

da umire ono što je iznad života!

 

Ne znam da li si s bolom izdahnuo,

da li te istina slomila, žal zanijemila?

 

Jesi li ispustio jauk ili suzu, u toj drami

odlaska demonima Hadova carstva?

 

Ali, to ne može biti, ne prihvatam

da umire ono što je iznad života!

 

Ti sad možda lebdiš među svjetovima,

tražiš zadnju jabuku da mi daruješ?

 

Lutaš granicama dobra i beznađa,

ljubavi i praznine, stvarnosti i sna?

 

Ali, to ne može biti, ne prihvatam,

da umire ono što je iznad života!

 

Još jednom izdao si i ono tvoje

obećanje da starit ćemo zajedno.

 

Da, nikad neću voljeti sumrak

jer si mi tada javio da si umro.

 

Jasmina Hanjalić

 


Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.