HUMANITARNI HLJEB ZALIVEN SLATKOM VODOM
Nedavno mi medicinska sestra Suvada
Ispiča kako je kao djevočica ratne 92.
U zbjegu šest dana hodila po planini
Bjelašnici i Igmanu da stigne u Hrasnicu
Majka joj davala pomalo hljeba osahlog
Spavala pod drvećem pokrivena njenim
Zgrčenim rukama i brižnom dušom grijana
I kad su najzad stigli u neku kuću
Pojela je humanitarni suhi hljeb
Zaliven slatkom vodom
Nikad kasnije takve gozbe doživjela nije
Gledam blijedo lice moje majke
Žao joj što se oko nje umaram
Nudi mi da nešto pojedem, uzmem voća
Nudi mi šal koji je dobila na poklon
Sjetih se Suvadine majke kako drobi suhu koru
Djeci svojoj u šumama po stazama spasa
Još sam dijete, još i za mene majka brine
Nije mi teška samo mi je žao što za sve majke
ne umijem pronaći toliko uzvišenu riječ!
Jasmina Hanjalić
/Zapisano 21.maja 2023./
KNJIŽEVNI KUTAK 