MOJI RODITELJI Moji roditelji su se podmladili Sada nose pelene i guguču Krhki su kao dojenčad Vozim ih po ljekarima da prime bocu Viču mi mama, mama! Na šta se ja srdim, pa kažem ko je koga ovdje rodio!? Od njihovog plača ne sklapam oka noćima Još devet mjeseci kaže doktor Plašim se njihovog rođenja … More VLADANA PERLIĆ: izbor iz prve knjige poezije “KUCANJE NA VRATA KULE”

NA PRAGU Činiš, privlačiš Kao da daješ Osmijeh ozaren Zagraljaj otvoren Kao da dejš Želim se pustiti U znani blagostaj I kao da daješ, Na pragu samom, Ne osvrnuvši se. DOK NIJE KASNO Savijen vrh jablanov i Gnijezdo duboko skrito Milost vjetra nijema U ognjištu je svom Povijenom cvijeću Žalosna vrba svira; Predvidjeti smo mogli … More BOGDANA TRIVAK- izbor iz prve knjige poezije

kako me se učilo prebacivati loptu preko električnih žica i ostati živa prišit ću si dugme za kosu dugme je svijet s četiri otvora stalna ponuda robne kuće hit solovjov još večeras igra u kinu partizan dok se naši roditelji grle po dvoranama uz čolu adrijanine jugopenkale udaraju step i jednom godišnje pišu dirljive govore … More ANITA PAJEVIĆ- Iz prve zbirke poezije “PERLINOV ŠUM”

USPAVANKA ZA O. E. su četiri puta vratili natrag u bolničku sobu prvi put da spava drugi put da sanja treći put da pjeva četvrti put je bio kao da i nije jer to nije bila E. koja se vratila u bolničku sobu četvrti put. E. je četiri puta izlazila iz bolničke sobe četiri puta … More DIJALA HASANBEGOVIĆ – IZBOR IZ PRVE KNJIGE POEZIJE “NEĆE BITI DJECE ZA RAT”

  OTAC JE REKAO Volio sam,onako kako jutra vole sunce. Ali jednom otac reče:Jedinac neće dovesti neplodnu u kuću. I ostavih je, onako kako se ostavljaju mrtvi, naši voljeni mrtvi, koji odoše rano. Doveo sam onu, koja će da rodi.I rodila je. Muško. Sa osamnaest je otišao od nas. Otišao u svijet. A tada i … More AMELA MUSTAFIĆ: IZ PRVE ZBIRKE POEZIJE “UMIRANJE DJETINJSTVA”

Beskućnice Postoje one štoZauvijek teže digresijiTražeći nešto što se zove dom.Možda si i ti jedna od njih.Jer ljudi dolaze i odlaze.Ostavljaju uspomene i praznine.I neka viša sila igra se sa namaI sa maslačcimaJednakom srdžbom djeteta.Sretna si ako gdjegda u putuOtkriješ da je to već unutraBez forme i oblika.I da se ne uklapa ni u kakveLjudsko … More AMINA HRNČIĆ: IZBOR IZ KNJIGE POEZIJE “PUT U AGAPE”

Izgubljena pošiljka   „ Draga I. Sretan ti rođendan, tebe i M. tata voli najviše na svijetu. Nedostajete mi, Tata.” Meni su rekli da nitko u ćeliji ne može spavati od njega, a ima ih dvanaest i svi žele kući. Draga I. Sretan rođendan i od mene, koliko godina imaš?   Nadam se da su … More SANDRA CVITKOVIĆ

RUKE   Boliš me svuda po tijelu (sad znam zašto je Borhes napisao taj stih). Mrvim se kao parče bajatog hljeba i nestajem u prvim gladnim ustima. Progutana tamom nedostajanja, mirišem na okruglu samoću potrošenu sijalicu i sivu tugu. Naše ruke od meda i olova, u rukavicama odlazeće ljubavi sa okovanih zidova, mašu mi.   … More Sanja Radulović iz prve knjige poezije “Lepet krila majke ptice”

JUČE   Gorila je Venera ja se rađam u jednoj komori razapet Mikelanđelo na šarenom trgu šareni ljudi igrali kan-kan   na mom stolu danas zgužvano ljeto u uglu opet ista lica sunce ko piljke u džepovima nose i moje lice isto na papiru   jedan čovjek mrave s prozora peca žena razastire muževe na … More Jasna Šamić: Juče

NENASILNA KOMUNIKACIJA   Danima smo trenirali žirafinski jezik.   Predavač je tvrdio da su žirafe najnježnije životinje, pa da metafora stoji.   Podijelili su nas u nekolike grupe, da bi smo se aktivno slušali.   Poslije svih sukoba na našim prostorima, vele da je dobro da se sastajemo i pričamo. Najteže je smisliti problem.   … More ŠEJLA ŠEHABOVIĆ: NENASILNA KOMUNIKACIJA

KULAM PRAMČIOKE Visoko kule popesmo. Nije lahko do sunca, U ovoj zgužvanoj zemlji Nakotile se sjenke. Ne brojim tvoje oblutke, Ugradi svaki topao S otiskom Tvojih dlanova. Graknuše, tako se ne zida. Između dva oštra brida Pravilno tesana kamena Ne useli se pramčiok. Šta će mi grad pun memle I kad obećava vijekove. Visoko kule … More IN MEMORIAM: ENISA OSMANČEVIĆ – ĆURIĆ (1945-2019)