SANDRA CVITKOVIĆ

Izgubljena pošiljka   „ Draga I. Sretan ti rođendan, tebe i M. tata voli najviše na svijetu. Nedostajete mi, Tata.” Meni su rekli da nitko u ćeliji ne može spavati od njega, a ima ih dvanaest i svi žele kući. Draga I. Sretan rođendan i od mene, koliko godina imaš?   Nadam se da su … More SANDRA CVITKOVIĆ

Sanja Radulović iz prve knjige poezije “Lepet krila majke ptice”

RUKE   Boliš me svuda po tijelu (sad znam zašto je Borhes napisao taj stih). Mrvim se kao parče bajatog hljeba i nestajem u prvim gladnim ustima. Progutana tamom nedostajanja, mirišem na okruglu samoću potrošenu sijalicu i sivu tugu. Naše ruke od meda i olova, u rukavicama odlazeće ljubavi sa okovanih zidova, mašu mi.   … More Sanja Radulović iz prve knjige poezije “Lepet krila majke ptice”

Jasna Šamić: Juče

JUČE   Gorila je Venera ja se rađam u jednoj komori razapet Mikelanđelo na šarenom trgu šareni ljudi igrali kan-kan   na mom stolu danas zgužvano ljeto u uglu opet ista lica sunce ko piljke u džepovima nose i moje lice isto na papiru   jedan čovjek mrave s prozora peca žena razastire muževe na … More Jasna Šamić: Juče

ŠEJLA ŠEHABOVIĆ: NENASILNA KOMUNIKACIJA

NENASILNA KOMUNIKACIJA   Danima smo trenirali žirafinski jezik.   Predavač je tvrdio da su žirafe najnježnije životinje, pa da metafora stoji.   Podijelili su nas u nekolike grupe, da bi smo se aktivno slušali.   Poslije svih sukoba na našim prostorima, vele da je dobro da se sastajemo i pričamo. Najteže je smisliti problem.   … More ŠEJLA ŠEHABOVIĆ: NENASILNA KOMUNIKACIJA

IN MEMORIAM: ENISA OSMANČEVIĆ – ĆURIĆ (1945-2019)

KULAM PRAMČIOKE Visoko kule popesmo. Nije lahko do sunca, U ovoj zgužvanoj zemlji Nakotile se sjenke. Ne brojim tvoje oblutke, Ugradi svaki topao S otiskom Tvojih dlanova. Graknuše, tako se ne zida. Između dva oštra brida Pravilno tesana kamena Ne useli se pramčiok. Šta će mi grad pun memle I kad obećava vijekove. Visoko kule … More IN MEMORIAM: ENISA OSMANČEVIĆ – ĆURIĆ (1945-2019)

SEJIDA ČEHAJIĆ

PUT JASNI Negdje u srcu ima putanja smisla I čas Progovara koji vodi u predvorje Arša Negdje u srcu ima svilen konac Nadahnuća Uputa o času za koji si stvoren od Milosti Negdje je tu, u sred srca, poruka Ljubavi Što vodi oči kroz mrklinu prema Nuru Bijeli san dosanjan Tvorenjem Negdje tu, Usred srca … More SEJIDA ČEHAJIĆ

Marina Trumić:RAZUMJETI BOSNU

Ništa nije vječno osim vječnosti same i njezinog djetinjeg cjelova na čelu mrtve majke Padaju, padaju zvijezde ove noći u smeđu i gustu vodu jezera koje slutim pod samostanskim prozorima, poput prisustva smrti, sveopćeg bola; prošlosti što se jednostavno okrenula i otišla ne pruživši čak ni ruku na rastanku Smežurane, blijede zvijezde, studene kao čelo … More Marina Trumić:RAZUMJETI BOSNU

LJILJANA TADIĆ: NA NASUKANOM BRODU LEŽIMO MOJE ILUZIJE I JA…

  I trnje oko nas grije naše smrznute dlanove   Nekada pruženi još vapijahu Tražiše   Pejzaž oko nas idiličan je za neka bolja vremena   Sad se promatramo i tražimo plan za egzistenciju   Pitamo se Tragamo za rješenjem   Predaje nema   Ipak smo živi Nastavljamo   /Iz knjige SVE MOJE BOJE, 2006./ … More LJILJANA TADIĆ: NA NASUKANOM BRODU LEŽIMO MOJE ILUZIJE I JA…