Marina Trumić:RAZUMJETI BOSNU

Ništa nije vječno osim vječnosti same
i njezinog djetinjeg cjelova na čelu
mrtve majke
Padaju, padaju zvijezde ove noći
u smeđu i gustu vodu jezera koje
slutim
pod samostanskim prozorima,
poput prisustva smrti, sveopćeg bola; prošlosti
što se jednostavno okrenula i otišla
ne pruživši čak ni ruku
na rastanku
Smežurane, blijede zvijezde,
studene
kao čelo mrtve starice,
taj čuveni poljubac koji će odmah ući
u budućnost
moju i Tvoju, našu;
budućnost na čijem nebu treperi
zvijezda moga dalekog zavičaja
plutajući po spokojnoj površini jezera
u Wigrima
Eh, dobri ljudi, zalutali u magli poljske
jeseni.
To je, eto, Bosna.

/ iz prve knjige poezije IZMEĐU VARŠAVE I SARAJEVA, MCM, 1999./

rijeka

Melika Salihbeg Bosnawi: ŠUTE ELEMENTI

ŠUTE ELEMENTI

Kadikad zaustavi se slika
na ivici tvog pogleda
Zaustavi, ko jednom zauvijek
okončan pokret. Ne zbiva se
ništa, tek:
šute elementi

Neka se, slutiš, zbila pretvorba u svijetu
Stojiš po strani i gonetaš misao
nečeg što je i tvoje djelo

Dosjetiš se, čudom:
maločas, rukom si mahnuo po zraku
i evo je već spuštena k zemlji
Ali taj kret ostao je vječan
i samo po njemu znaš
da si u nekom

beskrajnom nastanjen prostoru
i da mu jedino tvoja misao
posljednja želja
određuje mjeru

/Iz prve knjige poezije SEDMI PADEŽ, ILI POUKA IZ GRAMATIKE, 1977/

IMG-d8003f1b1620b8de4cf279fcc07c5711-V

LJUBICA OSTOJIĆ: I POTEKOH

 

plavo

 

 

Plava i nebo plavo.

Vikala, ne znala da kanjoni govore

mojim glasom.

Čula ga.

Ustostručeno.

 

Krišom se u početku hvatala

trenucima za mirovanja.

Onda navikla.

I sve bilo u meni.

Neobuzdano tekla.

Bilo jednostavno: i nebo mirovalo,

i oboje bili plavi.

 

Ne imala pojma o postojanju

drugih rijeka.

Potekla kroz vrijeme

još ga ne dotičući.

(iz ciklusa PUTNIK)

 

/Iz prve knjige VRIJEME ZA UKRAS,  1968./

LJILJANA TADIĆ: NA NASUKANOM BRODU LEŽIMO MOJE ILUZIJE I JA…

IMG_20190405_175532

 

I trnje oko nas grije naše smrznute dlanove

 

Nekada pruženi još vapijahu

Tražiše

 

Pejzaž oko nas idiličan je za neka bolja vremena

 

Sad se promatramo i tražimo plan za egzistenciju

 

Pitamo se

Tragamo za rješenjem

 

Predaje nema

 

Ipak smo živi

Nastavljamo

 

/Iz knjige SVE MOJE BOJE, 2006./

 

 

RUŽICA SOLDO: SIZIFOVE MUKE

mlini mostić

 

 

Snove donesoh

velike i lijepe

 

Darivah ih prolaznicima

koji me u čudu

gledahu

kao da sam iz

neke druge

galaksije

 

Pokušah ispraviti

krive Drine

smiriti pometnju

neba i planina

ljubav i život

u vječnost harfine glazbe

pretočiti

 

Nadjačaše me

sablasti

balkanske

u šupljinama vjetra

skrite

 

/Iz knjige PENELOPIN PLAČ, 1986/