JASMINA HANJALIĆ: STRAH OD SREĆE

  Znamo da je sigurno bez ljubavi životariti i nikome se predavati, pitamo se čemu trud gusjenice kad prva svjetiljka spržiće leptiru krila, postelja napuštena na brzinu iako vrela uvijek brzo se ohladi, bolna praznina na sitno lomi poslije prebogatog darivanja, zato idemo utabanim stazama, u strahu da ne zalutamo k sreći. (Iz zbirke “SVE…

JASMINA HANJALIĆ: UMIRE PJESNIKINJA

  Fahriji Hodžić, tetki   Pjesnikinjo, podivljali ševari iz tebe niču dobro hranjeni kancerom gnjile mirišu na zemlju u močvari oduvijek sama u krevetu za dvoje u besanim noćima nekajanja nezadojenog čeda previše neotplakanih nišana očima k‘o dva bunara u koja i kad baciš najoštriji kamen uroni se utišanim ehom sretna što je još jednom…

JASMINA HANJALIĆ: METAK ZA MOG SINA

    Dedo, ti ode a ne reče mi, zašto ova sva plemena slave kad sinovi se rode? Jeli  zato  da novoj pogibiji još jedno lice golobrado iz utrobe poklonimo? Dedo, pod majčinim srcem kad čedo svojim bilom kucne metak za njega već spreman je. Jasmina Hanjalić  

DA POSTOJI NEKO KO TE VOLI

    Bio bi kraj  tebe kad se rano probudiš, branio te od pahulja, skidao snijeg sa obraza, s tobom prodirao mliječnu maglu i dugo stajao za dvije karte više.   On bi  ushićeno čekao tvoje stubišne  korake, pokrivao te znojnu dok u snu letiš nad ponorom, milovao raspucalu kosu boje zrelog lješnika.   Da…

BELI SE KONAČNO VRATIO (15.11.2011. – 15.11.2016.)

  BELI  SE  KONAČNO  VRATIO  (Bratu Belom, 1968.-2011.)   Moj brat je doputovao posebnim prevozom iz daleka, obučen u bijelo, okupan od života – te neuzvraćene iskonske ljubavi, nepredvidive igre, i sigurnog poraza,   moj brat je želio uvijek ostaviti utisak, osvojiti neosvojeno, dosegnuti nedosegnuto, upiti ljubav svih oko sebe, i kad nije bio spreman…

Jasmina Hanjalić: PUT KA ZAPADNOJ STRANI

  PUT  KA  ZAPADNOJ STRANI   Sinoć sam sanjala da letim, ne u visinu, nego odmah iznad krovova,   zapravo, to nisu bili  krovovi, mnogi su srušeni i te kuće su bez pokriva,   to i nisu bile kuće, nisu ni kolibe, nemaju crveni crijep i umjesto prozora zjape rupe,   (uplaših se nad tim…

NEVJESTA BEZ SVADBE

      O rijeko, vodenim cvjetovima k'o nebeskim sagom ukrašena, pusti da koračam tvojim valima umjesto po ćilimu na kom sam snivala, darivala, čekala ga, ja, nevjesta bez svadbe pusti da zaplešem zadnji ples, a svatovi (koji zapravo ne postoje, i njega i njih sam izmaštala) rasuće grumenje po biserju svadbarski lelek biće opomena…

ORAHOVA LJULJAŠKA

    U prigradskom parku pored ljuljaške, čuči žena i puši danas, juče, godinama. Njene su oči kao da su dio blijede marame na glavi, iznošen prsluk odolijeva vrelini julskog ljeta. Iz dana u dan, isto vrijeme, na istome mjestu, ćuti, puši sve dok baci praznu kutiju “Drine”. Izvinite gospođo, nešto bih vas pitala, nije…

JASMINA HANJALIĆ: PLANINSKI LJILJAN

Ubraćemo planinski ljiljan za večeru ponos zakopati na njegovo mjesto, zaboravićemo padove i grozničave dane, iskustva unajmiti za savršene čuvare, sakriti godine da ne izgledamo patetično, među gubitnicima izgledati manje jadno, izbjeći jutarnje navike i noćne obaveze, izmisliti patnju da bude veličanstveno, usporićemo krugove sata u gusto svitanje, ubrzati pitki zanos tek razbuktale strasti, naslikaćemo…

UMIREM DIJETE PO DIJETE

Providne cijevi kolaju kroz dječije žile aparati zveče umjesto dragih igračaka, ljepljivim usnama traži mi malo vode, otekli trbuh čitav je svijet zavio u sebi, širi modre ruke da takne prozorsku zraku očima polja maslačka gleda me i moli zadnji put: teta jako me boli, drži se za krevet svoju nebesku lađu kao svakog dana…

JASMINA HANJALIĆ: NISMO ZASLUŽILI JOŠ JEDNU NOVU GODINU

Pršti sjaj lampiona u glavnoj ulici ostavljenog grada. Sama, bez izbora, idem ka naviklom cilju i svakom kretnjom korak sam nazad od početka. Zvončići kite automobilsku buku i uporne štrajkače mladići i djevojke hrle Velikom bratu. Eminencije dijele paketiće ćelavoj djeci ( koja nisu pušila, a pušenje ubija i nesigurno pravi kolateralnu štetu). Djed Mraz…