Jasmina Hanjalić:DO POLA

        DO  POLA   poluistinama dva puta opasana bježeći od zavjere obje hemisfere   uporno tražim svoju drugu polovinu dvoje dobro usklađenih: laž i iluziju   u pola riječi na usnama polovine obraza do pola probuđena iz podijeljenog sna   polovičnom tugom srušenog povjerenja prepolovljena vraćam se omči navika     (iz zbirke “Sve…

JASMINA HANJALIĆ: NA UGLU

  NA  UGLU   Tu na uglu depresije i tuge, s neprihvatanjem među vjeđama, s buđavom riječi umjesto obroka, klonula gazi opako vrijeme.   Njena  jača lijeva strana u rascjepu je s desnom: šire se pukotine misli, dube ponori osjećaja,   ožiljci množe se i dijele je na skrivenu i onu ranjivu, onu koja mnogo…

Jasmina Hanjalić: GRLICA

  GRLICA   Sjevarac je fijukom razbio noć na sitnu parčad, čučim na suhim lomnim granama,   opada  lišće svelo – moji hladni jorgani,   (na kušnji su noćas bili čvorovi i godovi).   Zgrčena sam grlica, nosim nesanice u zjenici tmine.   Čemu drvo bez lista i grane? Čemu oči bez odraza u njima?…

JASMINA HANJALIĆ: SJAJ TRAČNICA

    SJAJ  TRAČNICA   Sinoć su pragovi moje korake brojali, vozovi jednako dolaze i odlaze, tračnice jednako sjaje,   imala sam na sebi i bijelo i crno, stajala na peronu kad su objavili da redovni voz iz Ploča kasni,   onaj koji k tebi me vodi i prevozi nevjenčane darove: ljubav i strast, i…

JASMINA HANJALIĆ: OTPUSTI NOJA I DRUGE PTICE

      OTPUSTI NOJA I DRUGE PTICE     Otpusti  noja iz svoga bića, pronađi i osvijetli istinom katakombe koje vode k tebi.   Odbaci naslage tjeskobe, prihvati strah od života i smrti, prihvati gnjev zbog nemoći i svega onog što boli.   Jasno ćeš vidjeti svijet i ljude potom oslobođeno i spokojno otpusti…

JASMINA HANJALIĆ: SUNCE I VJETAR BILI SU SVJEDOCI

  SUNCE I VJETAR BILI SU  SVJEDOCI   Ko zna šta me je izvuklo iz toplog doma te januarske noći dok je snijeg uporno zasipao grad,   mi, lovokradice bez srama, jedrenjaci u zabranjenim vodama sreli smo se na ulazu,   ne sjećam se ko je prvi  prišao i pružio ruku, ali sam nebrojeno puta…

Jasmina Hanjalić: S NJIMA SAMA

S NJIMA SAMA Možeš li sama i dvojna gledati kišu u sumrak gledati odraz lica uramljenog na prozorskom staklu u sumrak dok ljubavnici očekuju da si krijesnica? Možeš li zauvijek ostati plijen na putu od zanosa do plijena jer prednost ostaje u tuđoj kući? Možeš li gledati njihova gnijezda loviti kratke popodnevne sate i sama…

PRERIJA NA SKRIVENOM MJESTU

      PRERIJA NA SKRIVENOM MJESTU U polutami svijeće koja crnilu uvijek doda još malo crne, baš kad stigosmo do ničega još malo dalje od nigdje, začuh pjesmu neprekidnu nalik indijanskoj preriji, tužniju od plesa umirućeg šajena i trajniju od brazgotine, začuh je na skrivenom mjestu gdje strijela pravi vrelu ranu koračnica snom ne…

Jasmina Hanjalić: OD TROJE DO TOMAŠICE I NAZAD

(Pjesma na temu djela APOKALIPSA slikara Džeke Hodžića, objavljena u knjizi “Apokalipsa u djelu Džeke Hodžića, Planjax, 2017)     OD TROJE DO TOMAŠICE I NAZAD     Crvenim žicama njegova bića vrije mistika trnke ritmom plesača kruga suprotno kazaljkama sata umjesto bijelog ogrtača (na)nosi muk iskopine   dok stvara razapet je između istine i…

JASMINA HANJALIĆ: STRAH OD SREĆE

  Znamo da je sigurno bez ljubavi životariti i nikome se predavati, pitamo se čemu trud gusjenice kad prva svjetiljka spržiće leptiru krila, postelja napuštena na brzinu iako vrela uvijek brzo se ohladi, bolna praznina na sitno lomi poslije prebogatog darivanja, zato idemo utabanim stazama, u strahu da ne zalutamo k sreći. (Iz zbirke “SVE…

JASMINA HANJALIĆ: UMIRE PJESNIKINJA

  Fahriji Hodžić, tetki   Pjesnikinjo, podivljali ševari iz tebe niču dobro hranjeni kancerom gnjile mirišu na zemlju u močvari oduvijek sama u krevetu za dvoje u besanim noćima nekajanja nezadojenog čeda previše neotplakanih nišana očima k‘o dva bunara u koja i kad baciš najoštriji kamen uroni se utišanim ehom sretna što je još jednom…