Jasmina Hanjalić: GRLICA

  GRLICA   Sjevarac je fijukom razbio noć na sitnu parčad, čučim na suhim lomnim granama,   opada  lišće svelo – moji hladni jorgani,   (na kušnji su noćas bili čvorovi i godovi).   Zgrčena sam grlica, nosim nesanice u zjenici tmine.   Čemu drvo bez lista i grane? Čemu oči bez odraza u njima? […]

Read More Jasmina Hanjalić: GRLICA

JASMINA HANJALIĆ: SJAJ TRAČNICA

    SJAJ  TRAČNICA   Sinoć su pragovi moje korake brojali, vozovi jednako dolaze i odlaze, tračnice jednako sjaje,   imala sam na sebi i bijelo i crno, stajala na peronu kad su objavili da redovni voz iz Ploča kasni,   onaj koji k tebi me vodi i prevozi nevjenčane darove: ljubav i strast, i […]

Read More JASMINA HANJALIĆ: SJAJ TRAČNICA

Jasmina Hanjalić: S NJIMA SAMA

S NJIMA SAMA Možeš li sama i dvojna gledati kišu u sumrak gledati odraz lica uramljenog na prozorskom staklu u sumrak dok ljubavnici očekuju da si krijesnica? Možeš li zauvijek ostati plijen na putu od zanosa do plijena jer prednost ostaje u tuđoj kući? Možeš li gledati njihova gnijezda loviti kratke popodnevne sate i sama […]

Read More Jasmina Hanjalić: S NJIMA SAMA

PRERIJA NA SKRIVENOM MJESTU

      PRERIJA NA SKRIVENOM MJESTU U polutami svijeće koja crnilu uvijek doda još malo crne, baš kad stigosmo do ničega još malo dalje od nigdje, začuh pjesmu neprekidnu nalik indijanskoj preriji, tužniju od plesa umirućeg šajena i trajniju od brazgotine, začuh je na skrivenom mjestu gdje strijela pravi vrelu ranu koračnica snom ne […]

Read More PRERIJA NA SKRIVENOM MJESTU

JASMINA HANJALIĆ: STRAH OD SREĆE

  Znamo da je sigurno bez ljubavi životariti i nikome se predavati, pitamo se čemu trud gusjenice kad prva svjetiljka spržiće leptiru krila, postelja napuštena na brzinu iako vrela uvijek brzo se ohladi, bolna praznina na sitno lomi poslije prebogatog darivanja, zato idemo utabanim stazama, u strahu da ne zalutamo k sreći. (Iz zbirke “SVE […]

Read More JASMINA HANJALIĆ: STRAH OD SREĆE

JASMINA HANJALIĆ: UMIRE PJESNIKINJA

  Fahriji Hodžić, tetki   Pjesnikinjo, podivljali ševari iz tebe niču dobro hranjeni kancerom gnjile mirišu na zemlju u močvari oduvijek sama u krevetu za dvoje u besanim noćima nekajanja nezadojenog čeda previše neotplakanih nišana očima k‘o dva bunara u koja i kad baciš najoštriji kamen uroni se utišanim ehom sretna što je još jednom […]

Read More JASMINA HANJALIĆ: UMIRE PJESNIKINJA

DA POSTOJI NEKO KO TE VOLI

    Bio bi kraj  tebe kad se rano probudiš, branio te od pahulja, skidao snijeg sa obraza, s tobom prodirao mliječnu maglu i dugo stajao za dvije karte više.   On bi  ushićeno čekao tvoje stubišne  korake, pokrivao te znojnu dok u snu letiš nad ponorom, milovao raspucalu kosu boje zrelog lješnika.   Da […]

Read More DA POSTOJI NEKO KO TE VOLI