Category Archive: moja poezija (my poetry)

JASMINA HANJALIĆ: PRAZNA STOLICA

    Ti, s kojim se još nisam srela, Ne zastani kraj moje kuće Ako nosiš kofere lakih zagrljaja,   Budeš li gasio mušku žeđ Nećeš vidjeti svoj odraz U  jezeru bistrih osjećaja,… Nastavi čitati

JASMINA HANJALIĆ: NEMA ME

  Ustajala bijah voda skramom zalivena ne umjela  plivati u pustom okeanu ne umjela istrajati među neljudima.   I nema me na upamćenim mjestima ni u progibanoj  zori probuđena  iskonom ne stigoh  otvoriti … Nastavi čitati

JASMINA HANJALIĆ: UMIRE PJESNIKINJA

  Fahriji Hodžić, tetki   Pjesnikinjo, podivljali ševari iz tebe niču dobro hranjeni kancerom gnjile mirišu na zemlju u močvari oduvijek sama u krevetu za dvoje u besanim noćima nekajanja nezadojenog čeda previše… Nastavi čitati

Večernji radio razgovori sa Jasminom Hanjalić

JASMINA HANJALIĆ: METAK ZA MOG SINA

    Dedo, ti ode a ne reče mi, zašto ova sva plemena slave kad sinovi se rode? Jeli  zato  da novoj pogibiji još jedno lice golobrado iz utrobe poklonimo? Dedo, pod majčinim… Nastavi čitati

DA POSTOJI NEKO KO TE VOLI

    Bio bi kraj  tebe kad se rano probudiš, branio te od pahulja, skidao snijeg sa obraza, s tobom prodirao mliječnu maglu i dugo stajao za dvije karte više.   On bi … Nastavi čitati

BELI SE KONAČNO VRATIO (15.11.2011. – 15.11.2016.)

  BELI  SE  KONAČNO  VRATIO  (Bratu Belom, 1968.-2011.)   Moj brat je doputovao posebnim prevozom iz daleka, obučen u bijelo, okupan od života – te neuzvraćene iskonske ljubavi, nepredvidive igre, i sigurnog poraza,… Nastavi čitati

Jasmina Hanjalić: PUT KA ZAPADNOJ STRANI

  PUT  KA  ZAPADNOJ STRANI   Sinoć sam sanjala da letim, ne u visinu, nego odmah iznad krovova,   zapravo, to nisu bili  krovovi, mnogi su srušeni i te kuće su bez pokriva,… Nastavi čitati

NEVJESTA BEZ SVADBE

      O rijeko, vodenim cvjetovima k'o nebeskim sagom ukrašena, pusti da koračam tvojim valima umjesto po ćilimu na kom sam snivala, darivala, čekala ga, ja, nevjesta bez svadbe pusti da zaplešem… Nastavi čitati

ORAHOVA LJULJAŠKA

    U prigradskom parku pored ljuljaške, čuči žena i puši danas, juče, godinama. Njene su oči kao da su dio blijede marame na glavi, iznošen prsluk odolijeva vrelini julskog ljeta. Iz dana… Nastavi čitati

JASMINA HANJALIĆ: PLANINSKI LJILJAN

Ubraćemo planinski ljiljan za večeru ponos zakopati na njegovo mjesto, zaboravićemo padove i grozničave dane, iskustva unajmiti za savršene čuvare, sakriti godine da ne izgledamo patetično, među gubitnicima izgledati manje jadno, izbjeći jutarnje… Nastavi čitati

UMIREM DIJETE PO DIJETE

Providne cijevi kolaju kroz dječije žile aparati zveče umjesto dragih igračaka, ljepljivim usnama traži mi malo vode, otekli trbuh čitav je svijet zavio u sebi, širi modre ruke da takne prozorsku zraku očima… Nastavi čitati