Arhive kategorije: moja poezija (my poetry)

JASMINA HANJALIĆ: PRAZEN STOL

IMG_20190213_113041_1

 

Ti, ki te še nisem srečala,

ne ustavljaj se ob moji hiši,

če nosiš v kovčkih plehke objeme.

 

Ne boš videl svojega odseva

v jezeru mojih čuvstev,

če si prišel  gasit le svojo moško žejo.

 

Če si prišel po novo trofejo

z besedami, ki jih ženske hočejo slišati,

bo onemel moj široki nasmeh.

 

V brezupnem begu pred starostjo

ne boš v dvoje delil tišine,

in v dlan lovil mavrice.

 

Prazen stol čaka,

nekje obstajaš. Resničen.

In jaz te bom prepoznala.

 

/Prepjev Mojca i Peter  Andrej/

Advertisements

JASMINA HANJALIĆ: NEIZVJESNA PLOVIDBA

 

sddefault

 

Neizvjesna plovidba

  

Nema je u mapama, ali krećem,

nastavljam bez navođenja i cilja,

 

ostavljam kopnene drumove

unaprijed sigurne od skretanja,

 

ohrabrena mirisom novoga jutra

bolno gulim površinske slojeve,

 

prekidam konop kojim sam vezana

kao zanjihana lađa uz obalski gat,

 

krećem morem raširenim jedrima,

uz vjetar bilo kojeg smjera i čvora,

 

nakon kojeg spadaju beživotne izrasline

(takve rane bez traga zacjeljuju i ne bole),

 

krećem, a kao da sam već stigla!

 

/2011./

JASMINA HANJALIĆ: BIJEG

IGMAN

 

 

BIJEG

 

Imam mnogo znanja bez svrhe,

ne osjećam bol ispucale kože.

 

Posjedujem vrijeme nespavalice

trošeno na pogrešne ljude.

 

Složila sam iskustva u kutije bez želja,

pocijepala neželjena sjećanja.

 

Naučila da krenem tek na kraju puta,

gluhima ispjevala pjesme.

 

Odustajem od besmislenih pokušaja,

u kojima su svi gubitnici.

 

Bježim što dalje od sebe i od nesvijeta

da nađem mir umornom nespokoju.

 

/iz zbirke ” Sve u jednom jedno u svemu” 2011/

AUTOKRAT

img_20180814_125304

 

 

AUTOKRAT

 

 

Nekulturan  i nehuman,

kaznama ugled potvrđuje,

ne gaji blagost i dobrotu,

a kretivnost ubija svaku!

 

Ima oslabljen vid i sluh,

vjeruje samo svome stavu,

ima višak isključivosti,

a za druge manjak osjetljivosti.

 

Autokrat nema zdrave odnose,

i zato su svi oko njega bolesni,

on okuplja vjerne podanike

i predvodi  slijepe poslušnike.

 

Kad na kraju ostvari svoje ciljeve

prema njemu niko ne gaji simpatije,

jer stekao je neiskrene prijatelje

i veoma, veoma iskrene neprijatelje.

 

Jasmina Hanjalić
/iz zbirke pjesama Otpusti noja i druge ptice, 2017/

 

JASMINA HANJALIĆ: UOČI PRAZNIKA

pas

UOČI  PRAZNIKA

 

U noći prije najvećeg vjerskog praznika

grad je ukrašen reklamama i punim izlozima,

trepere svjetla raznobojna.

 

Građani će sutra činiti dobra djela,

rodbini  i prijateljima poslaće poruke,

darivati djecu,

naročito onu sa posebnim potrebama,

neće preskočiti iznemogle

u domovima staraca,

odnijet će hranu Narodnim kuhinjama

pa će i gladni jesti k'o ljudi.

 

U noći prije još jednog vjerskog praznika

na ulici je starac pao i slomio kuk,

jedva  dohvatio mobitel

i  pozvao druga iz vojske,

uzalud,  jer nema kredita.

 

Pokušao je vikati, no glas ga izdade.

 

Mahao je rijetkim prolaznicima

dugo i bez ijednog osvrta.

 

Najzad se sjeti preko rijeke postoji stovarište

– nekad ugledna proizvodna firma!

 

Puzao je dva sata, oslanjao na ukočene dlanove,

ali, od stovarišta ne nađe ni najmanjeg traga.

 

Pusti tad suzu i iz onog  drugog,

vještačkog oka.

 

I baš kad pomisli da mu nema spasa

iz tame se pojavi iskusni pas lutalica,

priđe i poče prodorno lajati, potom cviliti.

 

Probudiše se  i oni u najtvrđem snu.

 

Stiže policija i zatraži pojačanje

zbog čudnih okolnosti djela.

 

Stigoše aktivisti društva za brigu o životinjama,

Hitna crvenim rotacijama označi okolinu.

 

U osvit vjerskog praznika

krmeljiv grad poče se mrdati.

 

Pas lutalica još neko vrijeme

ostade sam, u nedoumici,

posmatrajući bijeli trag saniteta

mahnu nekoliko puta glavom i pomisli:

Pas je često čovjek,

a čovjek mnogo češće pas?!

 

/ Iz objavljene zbirke poezije “Otpusti noja i druge ptice” 2017./

 

JASMINA HANJALIĆ: SAMO DA DNO OSTANE

kraj rijeke

 

 

Samo da dno ostane

Sjećaš se kako drhte ruke kad žena
sluti kraj ljubavi na gradskom kolodvoru
na kome su svi vlakovi ispunili svoj red,

srećom preširok krombi kaput može
da utiša uzdahe neprospavanih noći
i sakrije bore nemirnog jastuka,

noć je imala modrozelenu nijansu,
što je neobično za naš dio neba,
kad sam poželjela da ne bude zadnji put,

i da sam potom rasprsnula kraj rijeke
od jedinog straha da će i ona brzo oteći
i više neće biti dna na koje ću se spustiti.

(iz zbirke SVE U JEDNOM JEDNO U SVEMU, 2011)

JASMINA HANJALIĆ: DUNJA

hitna

 

 

DUNJA

 

Jutros je otac posjekao dunju

posađenu s mojim polaskom u školu,

 

bila je jedino preostalo

stablo u našem dvorištu,

 

(ostala je posjekao onda

kad su prestala rađati)

 

a sve do lani mirisao je

sa ormara dunjin život,

 

jutros je otac posjekao

moju jalovu drugaricu,

 

od nje je ostao šupljikav panj

mravima izjeden iznutra,

 

i gle, oni isti mravi već hrle

prema mojim stopalima.

 

(Iz zbirke pjesama  Otpusti noja i druge ptice, 2017.)

 

 

 

Jasmina Hanjalić:DO POLA

2018

     

 

DO  POLA

 

poluistinama dva puta opasana

bježeći od zavjere obje hemisfere

 

uporno tražim svoju drugu polovinu

dvoje dobro usklađenih: laž i iluziju

 

u pola riječi na usnama polovine obraza

do pola probuđena iz podijeljenog sna

 

polovičnom tugom srušenog povjerenja

prepolovljena vraćam se omči navika

 

 

(iz zbirke “Sve u jednom jedno u svemu” 2011.)

JASMINA HANJALIĆ: NA UGLU

IMG_20180610_234449_889

 

NA  UGLU

 

Tu na uglu depresije i tuge,

s neprihvatanjem među vjeđama,

s buđavom riječi umjesto obroka,

klonula gazi opako vrijeme.

 

Njena  jača lijeva strana

u rascjepu je s desnom:

šire se pukotine misli,

dube ponori osjećaja,

 

ožiljci množe se i dijele je

na skrivenu i onu ranjivu,

onu koja mnogo puta izdala je,

 

tu na uglu prošlog i budućeg

kao žilet ozljeđuje spoznaja

ne postoji njena strana svijeta.

 

(IZ ZBIRKE “oTPUSTI NOJA I DRUGE PTICE” 2017)

 

IMG_20180614_203123

 

Jasmina Hanjalić: GRLICA

hj

 

GRLICA

 

Sjevarac je fijukom razbio

noć na sitnu parčad, čučim

na suhim lomnim granama,

 

opada  lišće svelo –

moji hladni jorgani,

 

(na kušnji su noćas bili

čvorovi i godovi).

 

Zgrčena sam grlica,

nosim nesanice u

zjenici tmine.

 

Čemu drvo bez lista i grane?

Čemu oči bez odraza u njima?

 

Bez radosti novom danu

čemu ova zora ovjetrena!

 

(iz zbirke pjesama “Otpusti noja i druge ptice”, 2017.)

 

grlica

 

JASMINA HANJALIĆ: SJAJ TRAČNICA

 

 

SJAJ  TRAČNICA

 

Sinoć su pragovi moje korake

brojali, vozovi jednako dolaze

i odlaze, tračnice jednako sjaje,

 

imala sam na sebi i bijelo i crno,

stajala na peronu kad su objavili

da redovni voz iz Ploča kasni,

 

onaj koji k tebi me vodi i prevozi

nevjenčane darove: ljubav i strast,

i koje dijelimo uglavnom nejednako,

 

iako promrzla sinoć sam željela biti

što dalje od naše putničke daljine

i što bliže našoj stvarnoj blizini,

 

koračala nadojena jesenjom vlagom

kao tvoje cipele i brzi pogled koji

ostaviš u zalog svaki put kad odeš,

 

dugo sam sinoć gledala prugu,

sve su iste samo što vozovi

jednima dolaze a drugima odlaze,

 

i još jednom vratih se u grad

da me ne bi, kao Nju, zaveo

privlačni sjaj tračnica.

 

(Iz zbirke pjesama “Otpusti noja i druge ptice”)

 

JASMINA HANJALIĆ: OTPUSTI NOJA I DRUGE PTICE

 

KORICA

 

 

OTPUSTI NOJA I DRUGE PTICE

 

 

Otpusti  noja iz svoga bića,

pronađi i osvijetli istinom

katakombe koje vode k tebi.

 

Odbaci naslage tjeskobe, prihvati

strah od života i smrti, prihvati gnjev

zbog nemoći i svega onog što boli.

 

Jasno ćeš vidjeti svijet i ljude

potom oslobođeno i spokojno

otpusti i sve druge ptice u sebi!

 

(Iz zbirke poezije “OTPUSTI NOJA I DRUGE PTICE”)