HUMANITARNI HLJEB ZALIVEN SLATKOM VODOM   Nedavno mi medicinska sestra Suvada Ispiča kako je kao djevočica ratne 92. U zbjegu šest dana hodila po planini Bjelašnici i Igmanu da stigne u Hrasnicu   Majka joj davala pomalo hljeba osahlog Spavala pod drvećem pokrivena njenim Zgrčenim rukama i brižnom dušom grijana   I kad su najzad … More Jasmina Hanjalić: HUMANITARNI HLJEB ZALIVEN SLATKOM VODOM

 NAŠE JE DA ČEKAMO   Ova je godina plakala I sadila trupla u zemlju Kao da su trešnje A ne ljudi Praznina ko bunar i Sjećanje na osmijeh   Jer život donese i Poneki lijep dan Da ga kad zatreba Ko pjesmicu iz drugog osnovne Prizovemo upomoć Ako već ne dođe sam   Bacala je … More MEHMED ĐEDOVIĆ: NAŠE JE DA ČEKAMO

VOLI ME PRIRODNO   Voli svom toplinom koju možeš dati u hladu treperave jalove smokve,   voli me nervoznu bez frizure i šminke s umornim krevetom u podočnjacima,   voli izgažrižene nokte i drhtave ruke naizmjenično kameleona i kornjaču,   voli moje nedopiranje tvojih misli u nevažno juče i neizvjesno sutra,   voli dok na … More JASMINA HANJALIĆ: VOLI ME PRIRODNO

DUNJA Jutros je otac posjekao dunju posađenu s mojim polaskom u školu, bila je jedino preostalo stablo u našem dvorištu, (ostala je posjekao onda kad su prestala rađati) a sve do lani mirisao je sa ormara dunjin život, jutros je otac posjekao moju jalovu drugaricu, od nje je ostao šupljikav panj mravima izjeden iznutra, i … More Jasmina Hanjalić: DUNJA i prijevod na Bugarski jezik

  RUŽA   Od tebe, jerihonska ružo, naučih kako se može preživjeti bez vode pa napojena iznova razgraniti.   A ja sam tajnom željom žedna snena jutarnjemeka očekujem novo vrijeme – staru varalicu!   Ono ponekad galopom juri, ili tragajući lijeno zastajkuje kao duga se duži, ali čuvam ga.   Ružo donešena iz daleke pustinje … More JASMINA HANJALIĆ: RUŽA

VEZENI PEŠKIR   Mnogo rečeno u malo kazanog, nebo je osvojeno u letećoj noći.   Pomislih voljet ćeš bijeli peškir s vezenom gladiolom za kožu meku.   Gladius znači mač, čvrsto uspravna raste i traje, odolijeva jeseni sivoj.   Nismo jači od pravedne prirode, ali u oktobru gladiola cvate u mom vrtu.   Zadivljeno gledao … More JASMINA HANJALIĆ: VEZENI PEŠKIR

  NEMA OPROSTA   Mogu ti oprostiti za uglađene laži, govorio si zorno naizgled stvarno, vjerovah više nego li zaslužuješ.   Mogu ti oprostiti što si me dijelio, strahova prepun, najviše za sebe, živio si kao vražji dobitnik trofeja.   Mogu i to što si me nedužnu okrivio, nemoć nemoćnoga na grozote tjera, ne vide … More JASMINA HANJALIĆ: NEMA OPROSTA

SUNČANA  STRANA  ISTINE Rekla sam djetetu da mu je epilepsija bolja varijantaJednom prosjaku da neimaština produbljuje duhUbijedila sam razroku ženu da je ljepota prolaznaStaricu da se tek sad zna radovati svakom danuNerotkinju da je sreća veća kad se ne troši na djecuOstavljenu da je neispijena ljubav tek čekaUdovca da će konačno imati vremena posvetiti se … More JASMINA HANJALIĆ: SUNČANA STRANA ISTINE

* Gledam pijesak nepregledne pustinje Na obzoru tone sunce, mrači se, Jutro će svanuti, ali čemu trud – Svjetlost ne dopire pustinju u meni. Jasmina Hanjalić * I look at the sand of the vast desert The sun is sinking on the horizon It's getting dark Dawn will come, but why to bother The light … More Nano poezija Jasmine Hanjalić u “The Silk Road Anthology”