U BEŠĆUT Ne naziri mi se Nit obzorjem, Muko moja, Lik i oblik Rastoči se U svitlace, Udara i boli: Nekoć davno, A likom jesi Od zaonda Nerazaznat, Za vidjela I za tmicah Ćut odavna Iščilila huda U bešćut; Jest zagluha, al vnutri muči: San o bjeloći Cvita glogova; Jaoh, nek sve ide … More Dvije godine od smrti LJUBICE OSTOJIĆ
SNIJEG, ZAGRLJAJ Ovdje se tišina ne zove…Tišina ovdje tišina Bude tišina ili riječ prije no što će postati ili snijeg sjećanje/šutnja zašto bijelo nije boja Kako je Vjetar dio te šutnje; Kako taj koji se sjeća ostaje samoprepuštanje njemu I kako se vidi samo duboko u duboko dolje u očIma zove se oblak … More IN MEMORIAM: ŽELJKO GRAHOVAC (10.07.1955. Zenica – 15.02.2023. Zenica)
KRALJ UNDERGROUNDA Šta mogu,jednostavno nisam bio za rat.Nemam dara ni za heroja ni za ubicu,pa sam paralelno studiraoglumu i medicinusve dok nisam sakupiodva toma papira u kojima mi seizričito zabranjivalo rukovanje oružjem.I tako,ti Pacijentovi memoari su mi omogućilida umjesto dobrog komandosa Švejkapostanem noćni čuvaru magazinu ratnih rezerviu bivšoj samoposluzi ispodjedne od ulica u strogom centru … More EMIR ŠAKOVIĆ (1970. – 2010.)
VINJETE NA TVOJIM GRUDIMA / Vedadu Džuburu/ Kad bih najkraće što mogu Opisala tog dječaka u Tebi Očiju pjev i lice mekano Rekla bih: „Duša sa osmjehom“! Veseo i u najtežoj boli Reče mi na zadnjem susretu: „Doktorice, zalijepio sam flastere Morfija kao vinjete“! Plakala sam potom krišom gorko i dugo. … More IN MEMORIAM: VEDAD DŽUBUR (1982-2022)
DOJDE DOBA TAKOVO Vele ovo je doba Sviđanja računa, Povrata dugova, Kasnih blagosti Velmi začudnih, Velmi zaludnih. Doba je ovo kad Svaki san što je Oda snivanja, Cijel u zaborav Pane k´o kam, Dojde eto doba Ulagivanja Smrti, Kako bi nježna Bila, i pohitila Na koncu i kraju. Sve nekako kao … More Godina dana od smrti LJUBICE OSTOJIĆ (20.3.1945. – 29.5.2021.)
Hirvat türkisi(Hrvatska turćija) Ah nevista, duša mojaDaj mi se da obveselimDoklem ne izišlo dušaDaj mi se da poveselim Kad te vidi, oči moje,Veseli se sirce mojeJa sam tvoje, ti si mojeDaj mi se da obveselim Ovo svit je kako no cvitNićemo dugo mi živi bitNe bud’ svagde tako sirditDaj mi se da poveselim Ne … More Najstarija sačuvana bosanska alhamijado pjesma iz 1588. / 1589. godine
NE BUDI ME KAD SPAVAM Kad spavam ne budi me Sanjam svoje snove prošlosti Zato Ne budi me u snu Zaboraviću prošlost Koja prolazi Mirisom vremena Ne daruj mi torbu punu sreće Ni šarene laže pričalice Pusti me da uživam U svojim snovima vremena Koja mi vraćaju prošlost I zavrću vrijeme u trajanje … More IN MEMORIAM: SAVKO PEĆIĆ PESA (1949-2022)
BREZA Pod prozorom mojim Bela brezica je Ogrnuta snegom, Ko srebrna da je. Na punim granama, Ledenim po strani, Razvile se rese Ko beli đerdani. U tišini stoji Breza, ko u gaju, I plamti pahulje U ognjenom sjaju. A zora, polako, Naokolo plovi, I na grane sipa Srebrni prah novi. … More Sergej Aleksandrovič Jesenjin (1895-1925)
SAM SEBI ZADATAK Du muβt dein Leben ändern (Rilke) Zapamti, sam si sebi zadatak.Roni u srž da bi se nadisao,Na dnu je tvome tvoj čisti zrak.Zar si na prljav tako oguglao? Sam si sebi jedini zadatak.Zar skončat kakvim te bog dao?Skini taj sivi, izanđali svlak,U njem si za jelo i piće robijao. Sam si sebi … More IN MEMORIAM: STEVAN TONTIĆ ( 1946-2022)
…Ponoć je.U crnom plaštu nema boginja;slobodne duše to je svetinja.To gluho doba, taj crni čas.Al’ kakav glas?… Po tamnom krilu neme ponoćiko grdan talas jedan jedinida se po morskoj valja pučini,lagano huji k’o da umire,il’ da iz crne zemlje izvire.Možda to dusi zemlji govore?Il’ zemlja kune svoje pokore?Il’ nebo, možda, dalje putujeda moju kletvu više … More ĐURA JAKŠIĆ (1832- 16.11.1878.): PONOĆ
DRAGOM PRIJATELJU I KOLEGI – ĐURO FIŠER (1961-2021.) Uvijek je bolno pisati In Memoriam dragim ljudima. Ovog julskog jutra s nevjericom primili smo tužnu vijest o iznenadnoj smrti našeg uvaženog kolege i prijatelja, nastavnika, sjajnog slikara i pjesnika, skromnog i nenametljivog čovjeka. I kad ti je bilo najteže, govorio bi da si dobro. Divila sam se … More IN MEMORIAM: ĐURO FIŠER (1961-2021)
KNJIŽEVNI KUTAK 