Jasmina Hanjalić: ORHIDEJA LJUBIČASTA

ORHIDEJA LJUBIČASTA

 

Slavlja ne ljubim, osjećanja su

očekivana, od malena naučili

nas da volimo svoju zemlju,

grad i vjeru, porodicu užu i širu,

roditelje, djecu, učitelje, komšije,

prijatelje i s nama vjenčane,

 

a danas je Dan zaljubljenih,

u slavu rimskog svećenika i

mučenika kojeg poštuju mnogi

ljudi, zamišljam mladiće koji

su na ovaj praznik ostavljali

ljubljenoj pod prag pisamce,

 

provirih i ja u prazno sanduče

za poštu (romantično i ljubeć

sebe), kad na kućnim vratima

pojavi se dostavljač cvijeća, nosi

orhideju ljubičastu s karticom:

„Mi smo jedno, jedno za oboje!“

 

Jasmina Hanjalić

 

20200219_114507

Anita PAJEVIĆ: iz prve knjige PERLINOV ŠUM

PRIMIJENJENA POEZIJA

 FAKTORI NJEŽNOSTI

zalijevala sam jutros prozore u kući

i spojila sve produžne kablove na jedan

i spavala s podignutim koljenom

usnula polja puna malih skakavaca

oguljeno krzno srušilo me na cestu

i odvuklo u brlog i obuklo šlapice i odvelo u zoo

tamo su medvjedicu kotrljali po kavezu kao kliker

šapama je gnječila modre oči i tražila suosjećanje

i bili smo ljudi, a ona zvijer

i bili smo veća zvijer od zvijeri

udarit ću u mislima vjetar i pincetom iz zemlje izvući guju

neću više čekati da se otkriješ ispod toga krzna

da u povrtnjaku prostreš svoj identitet pred nas

neki glasovi, dok ih slušaš, mnogo su mekši s mrežastih zvučnika

a svako strpljenje i svaki čovjek jednako ne ozdravlja

METAMORFOZE NA TAVANU

Cijevi orgulja u mom malom šumskom potkrovlju
već dvije servilno uslužne noći začepljene su;
u pokrajnjoj uličici dječak je zadavio mačka kockastom kravatom
pijanog vodoinstalatera. Na…

View original post 225 more words

MIGHTY PALMS by Jasmina Hanjalic

The Red Cliffs Chronicles

There are many people but only one love.

We met in front of the big elevator, bumping into each other. We started laughing. He was going to have a coffee and asked me to join him, unless I was in a hurry. I said I wasn’t. In fact, I haven’t been in a hurry for years. Even though I still prefer to finish on time whatever has to be done, I’ve learned long ago that there will always be tomorrow. What I can’t accomplish today, I can always do the following day. Life is too short to be wasted on doing nothing, you may say, but I think that sometimes even this ‘nothingness’ isn’t meaningless at all.suncokret

Our friendship has deepened. There are lots of things that connect us: our interests, activities, similar jobs (I work for the municipal government and he is with the revenue agency). There is no…

View original post 314 more words

Anita Martinac: SRETAN ČOVJEK

ANTO ZIRDUM

drugonagrađena priča na međunarodnom književnom natječaju za priču MARKO MARTINOVIĆ CAR 2019.

put kaldrma

Kažu, rodiš li se kako Rom, već imaš lošu sreću, ne treba ti se više ništa loše dogoditi i već si životno obilježen kao nesretnik. Pitam se kako je to kad se udaš, što bi rekli iz pristojne kuće, za Roma, Ciganina kako su govorili oni moji rođaci, i ako to učiniš iz ljubavi, je li to nesretna ljubav ili nesretan život. Što god da jest, ona nije odustajala od traženja svoje sreće. Zadnji puta kada sam ju vidio i pokazao joj svoju diplomu, nasmiješila se i rekla kako nikad nije bila sretnija i da sada može mirne duše i umrijeti, ali nisam očekivao da bi se to moglo i dogoditi. Tu večer, posljednju večer samozatajnog života, uz slabu svjetlost, koja se igrala s odsjajem u njenim očima, tražila je da odem u Gradac, nađem obitelj Soldo, a…

View original post 2.035 more words

PRIKAZ Prof. Dr. Milanke Miković: “NI DIJETE NI DJEVOJKA”

KNJIŽEVNI KUTAK

Spisateljica Hanjalić piše o djevojčici Tahiri, kćerki bosanske kraljice Katarine Kosača i posljednjeg bosanskog kralja Tvrtka. To je maštovita storija o djetetu koje su u Skopju usvojili bračni par: Saliha – hanuma i Mehmed, čovjek koji je upućen u desetak derviških učenja. Usvojena djevojčica je svakog dana, poslije doručka odlazila da se igra i gleda «gore prema tvrđavi», a kad bi je Saliha – hanuma zbog toga korila «da nije dobro da puno tumara okolo, jer nije više dijete, ona bi kratko rekla da mora ići na tvrđavu, jer joj je tamo najbolje». Trećeg dana kurban – Bajrama djevojčica se okliznula i pala. Povrijedila je ruku, tako da je iz rane «prvo potekla krv», a potom je počela da curi crna gusta tekućina, privila je na ranu list bokvice, najprije ju je peklo, a onda «osjeti toplinu u cijelom tijelu».
Nekoliko dana kasnije djevojčica je oboljela, dobila jaku vrućicu, i…

View original post 322 more words