Sa novim ukusom
stare gorčine
nekom uskom stazom
pokušavam proći
Nekom cestom zamišljenom
olovne ruke noseći
preteške
da se i na sopstvena
ramena oslone
Nadajući se sve sporije
pokušavam sreću
u gubitku naći
Vosoko podignute glave
breme od suza preteško
u sebi tiho vući
I ne propadajući proći
niz prevelik
do savršenstva strm
Moj pad
****
MISAO BEZBOŽNICE
Uvijek si iznova
bio spreman
da me izdaš
Samo si se
malo drugačijeg lika
pojavljivao
I malo te drugačije
svjetlo obasjavalo
Uvijek si morao
da se izmakneš
i da zaboliš
A od tebe se nije
ni tražilo da voliš
***
Možda je pobjeda
u nemiru
A nesreća
u mirovanju
Možda sam sebe najbolju
dala svojim najtežim godinama
Možda sam
čekajući sreću
i sebe pobijedila
(Iz knjige pjesama “U dno bez dna zagledana” 1999.)
MAJA KNEŽEVIĆ (1960) diplomirala na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu Odsjek za jezik i književnost. Radila kao novinar u listovima “Naši dani” i “As”. Objavljivala radove u časopisima Lica, Život, Naši dani, Odjek. Prvu zbirku poezije “Soba s pogledom na Gimnaziju” objavila je 1998. Zbirka “U dno bez dna” objavljena je 1999.
Umrla je 18. oktobra 2016.
KNJIŽEVNI KUTAK 