UVIJEK KAD NENADANO ZAĐEŠ U ME
Uvijek kad nenadano zađeš u me
ko mjesečine prhut
buntovan svu noć uvrćem ključeve u nepoznate brave.
Sa stotine ruku pipam beskrajne nizove vrata
htijući u tvoj čaršafni pjev.
Tad čujem: široko diše more, valovlje
pronosi vijest i mrmor jesenja poznog
ti dokolicu s naranči ljuštiš
u nesrazmjeru oka i mjehura danjeg
mrijestiš neko opće sunčevlje u duši.
Iza svih ključaonica
svjetlucaju elipse tvojih usta
krune se kružnice krvi. O, ko li to
sretan
sanjivu put ti plijevi?
Uvijek kad nenadano zađeš u me
usnama stišavam sve što bi zaškripati moglo
i još nedoučenom kretnjom nad tvojom kosom
gutam dugu.
NESANICA
Djevojka ima pse i miluje ih
kao brižna mati retardiranu djecu.
Psi uhode stvari što obliku
izniču svome, i jezikom krotkim
sjećanja ližu, sve vrijeme
prošlo, sve vrijeme buduće, psi
njuše cvrčkovu pjesan u grmlju
kao odbjeglu ružinu smrt
a djevojka iz činije dlana
s tisuć deminutiva ih
hrani.
Nikad ju vidio nisam, ni djevojku
ni njezine pse, ali znam
da sasvim je blizu – da zlatnu
ogrlicu u snu svom spliće
i za moj sve krotkiji
vrat…
(17. juli 1993)
ZEMLJA KOJE NEMA
Zemlaj koja nije rijeka
i ulijeva se u kristalno more
Zemlja kojoj su popili vode
s opet neštedimce curi
po našem gladnom stolu
Zemlja koju dijele na vjetar
i na zrak kojim struže pluća
djeci svojoj bez doma
Zemlja koja nema tla do onog
na našim dlanovima, a opet ju
U Svijet Bijeli odvoze u konvojima
SELMA
Ništa nije tako čisto kao dijete
koje zaspi zadivljujući Boga,i ništa nije
tako lijepo kao ta čista molitva
u kojoj svjetlost postaje voda
I voda postaje zov majke
u času kad srce o tople dlane kuca.
Ništa nije tako duboko kao ruža
koja iz same sebe mirise svioje cijedi,
kao ona duša koja s lučom
vlastite ruke traži. Ništa nije
tako čuvstveno kao osmijeh djeteta
koje na rubu usana leptirski lepet
melekanskih krila prepozna
u času stajanja pred Bogom.
(25. VII. 1998.)
Hadžem Hajdarević rođen je 18. jula 1956. godine u Kruševu kod Foče. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radi kao stručni saradnik u Institutu za jezik.
Poezija
“Seoba obala”, Svjetlost, Sarajevo, 1981.
“Koje Nuhove lađe”, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
“Žive vode”, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.
“Pjesme ponornice”, IPC i udruženi Izdavači, Sarajevo, 1995.
“Četvera ušća”, izabrane pjesme, Ljiljan, Sarajevo, 1995.
“Peto ušće”, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997.
“Nausikajina kći”, izabrane pjesme o ljubavi, Damad, Novi Pazar, 1999.
“Sutrašnje putovanje brodom”, Ljiljan & Bemust, Sarajevo, 2000.
“Ušća”, Sto knjiga bošnjačke književnosti, VI KOLO (sa S. Mehmedinovićem), BZK Preporod, Sarajevo, 2003.
“Na sonetnim otocima”, Vrijeme, 2004.
“Uspravna voda” (izabrane pjesme), OKF, 2009.
Proza
“Priče sa Dobrinje”, anegdotalna proza, Bemust, Sarajevo, 1999.
“Klinika za plastičnu hirurgiju”, priče, Ljiljan, Sarajevo, 2000.
“Kišno društvo”, kolumne, Tugra, Sarajevo, 2006.
Nagrade
Nagrada Trebinjskih večeri poezije 1982.
Nagrada Svjetlosti 1982.
Nagrada Skender Kulenović 1996.
KNJIŽEVNI KUTAK 