MOŽE LI LJUBAV
Lagano okrećem papir na čistu stranu:
moglo bi se napisati nekoliko novih redova,
nacrtati cvjetić latica sunca,
dodati šareni konfeti.
Mogla bih Te pozvati u jutarnju šetnju
uz pjeskovitu plažu na Il de Re;
vozili bi se bicikllima kroz polja u žutu cvatu,
sjedili u toplu pijesku ispred dina i
gledali valove kako se povlaće sa obale
ostavljajući pjenu na plaži,
upetljane slipave listiće morskih algi
koje galebovi nisko u krugovima nadlijeću
tražeći jelo.
U daljini bi veliki crni pas ulijetao u vodu
i vraćao se razdragan stresajući kapljice sa
sebe zamasima glave.
Ali kako otključati vrata
a da opet ne upadnem u zamršen kovitlac
nemoći da iskažem, nemoći da čujem
– novu avanturu koja će zgurati
ovo rastuženo srce
još u dublju ilegalu?
Obilazim te mislima jutros usnula,
gledam kako se budiš, briješ i
žuriš da zatvoriš vrata
svoga automobila
Dok odlaziš, udišem iza tebe
miris sagorjela benzina izmiješana sa
mirisom kolonjske vode.
Očiju punih suza,
rukom poduprla čelo
dugo šutim.
Onda skupljam bojice,
oblačim dugi šinjel,
i izlazim u sivo jutro.
Laganim korakom ulazim u izmaglicu,
Nemam snage da se
još jednom probudim sama,
ni jednom,
ni poslije koga više.
NB, decembar 2014
KNJIŽEVNI KUTAK 